INFO BIRO

Trčanje - porodični hobi: Sarajka broji kilometre i uspjehe

Samo četiri mjeseca otkako je počela da se bavi trčanjem, Ajla Đonko i njeni sinovi osvojili su treće mjesto na štafetnom polumaratonu u Splitu

17.03.2018.

Kad čovjek nešto želi, uvijek će pronaći način, a kad neće – naći će opravdanje! U istinitost ove izreke uvjerili smo se mnogo puta (često i na ličnom primjeru), a sada evo još jedne potvrde kroz priču Ajle Đonko iz Sarajeva, zaposlene majke troje djece koja je prije samo četiri mjeseca odlučila da se pridruži suprugu koji voli trčati. U novembru 2017. Ajla se priključila klubu “Trčanje”, a nedavno je na štafetnom polumaratonu u Splitu osvojila bronzano odličje zajedno sa svojom dvojicom sinova.

Porodica na prvom mjestu

- Kada smo uspjeli uklopiti sve treninge i obaveze kod njih trojice, odlučila sam i ja da se bavim sportom – ispričala je Ajla za Radio Sarajevo. - Zaključila sam da trčanje nije gubljenje vremena, već naprotiv. Ta misao da ću gubiti vrijeme na treningu ili ga oduzimati od porodičnog života bila mi je najveća prepreka. Međutim, to se nije desilo. Pokušavam objasniti prijateljima da sada imam i više vremena, jer je moje tijelo jače i ima više snage. Ja imam troje djece, njihove treninge, škole, ja radim do pola pet, ali, iako to zvuči nevjerovatno stignem više toga za uraditi sada kada trčim, jer imam više energije. Svi oni koji me poznaju sigurno će reći da sam puno sretnija i nasmijanija otkako sam počela trčati. Pogotovo djeca. Definitivno je tačno da trčanje oslobađa hormon sreće.

Ajla je sa svoja dva sina ove godine nastupila na Splitskom polumaratonu. Ona i njena dva sina uspjeli su "dotrčati" do bronzane medalje:

- Još uvijek mi sve to djeluje kao san. Bilo je to jedno fantastično iskustvo. Moj suprug je počeo trčati polumaratone i tako se prijavio na Splitski polumaraton. Mi smo znali da ćemo ga pratiti kao porodica, jer uvijek pratimo i djecu na takmičenjima, da ne bi ispaštali kao porodica i nedostajali jedni drugima. Želimo vikende zajedno provoditi i trudimo se pratiti jedni druge. Pošto smo znali da ćemo pratiti supruga na takmičenju, odlučili smo se za korak dalje. Djeca su me podržala u mojoj prvoj trci. Željeli su me motivirati i prijavili smo se na 3X7 štafetni maraton. Djeca su bila puno brža od mene, ali smo na kraju ipak uspjeli ostvariti treće mjesto, što je meni još uvijek nekako nevjerovatno. Zahvaljujući djeci, prva utrka je završena s uspjehom. Mlađa kćerka nas je čekala u cilju, muž je trčao polumaraton, ispratio nas je od početka do kraja.

Staza umjesto mobitela i TV-a

Sinovi Ajle Đonko uživali su u druženju, ali i shvatili da imaju odlične predispozicije za još jedan sport:

- Djeca su uživala. Oni kako treniraju te druge sportove trčanje im dođe kao rekreativno bavljenje sportom. Nisu očekivali da ćemo napraviti tako dobar rezultat i sada su iznenađeni i otvorila im se nova perspektiva, kada vide da su dobri i u ovom sportu.

Ajla ističe kako bi preporučila svim porodicama da se okušaju u ovom vidu rekreacije:

- Poručila bih svim porodicama koje žele da se druže uz trčanje da odvoje vrijeme za to nauštrb vremena provedenog ispred televizora, gledajući ekran mobitela, ili igrajući igrice. Mi imamo isto vrijeme kao i do sada na raspolaganju, s tim da malo manje vremena provodimo ispred televizora u kući. Vrijeme je kvalitetnije provedeno, zdravije, ništa ne ispašta. Djeca su odlični đaci, mi radimo, družimo se s prijateljima, samo smo zdraviji i raspoloženiji.

Na redu je Mostar

U Splitu je bio samo početak, a porodica Đonko pojavit će se na još mnogo utrka u Bosni i Hercegovini i regionu:

-Ja ću trčati prvi polumaraton u Mostaru. Muž se priprema za maraton, a djeca i on će pokušati učestvovati i na nekim triatlonima. Muž je izrazio želju da se takmiči i na Vučko trailu. Znajući njega, vjerovatno će se prijaviti.