S obzirom da joj se oduvijek sviđala Irska, nakon završenog studija Socijalnog rada, Ivana je krenula trbuhom za kruhom i s nešto ušteđevine doputovala u Clongriffin, mjesto 25 minuta udaljeno od centra Dublina, koji naša sugovornica izbjegava u širokom luku jer je za njezine pojmove prenapučen lokalnim stanovništvom, ali i velikim brojem turista.

- Otišla sam jer u Hrvatskoj nisam mogla pronaći posao i jer mi se oduvijek sviđala Irska - kaže Ivana Česnik (26) i dodaje kako je tamo uspjela pronaći posao nakon samo nekoliko tjedana.

- Ircima nisu bitne škole i titule. Ako vide da znaš i želiš raditi, a imaš nekog iskustva, dobit ćeš posao bez problema. Sretna sam jer me dosad nitko nije omalovažavao zbog toga što sam stranac. Vole Hrvate i ne brinu toliko o tuđim privatnim životima - ispričala je Ivana i dodala kako je nakon dolaska u Irsku poslala 4 molbe za posao. Dvije su odbili, a na dvije je dobila potvrdan odgovor.

Iako tvrdi da joj je plaća još mala, odnosno premala za posao koji radi, zadovoljna je jer stalno napreduje pa sukladno tome raste i plaća. Nakon vrlo malo vremena promaknuta je na menadžersku poziciju kafića jedne od najpoznatijih franšiza kave Insomnia. Kaže kako je najvažnije imati dobar životopis koji treba biti uočljiv i jako dobro napisan jer se natječe s još par tisuća drugih životopisa.

- Moj tipičan radni dan započinje u 5:40 kad ustajem iz kreveta i spremam se za posao koji počinje u 7 sati - priča Ivana i kroz smijeh dodaje kako na posao, naravno, dolazi prva jer je poznato da Irci ne drže do točnosti pa im se kašnjenje na posao (ili bilo gdje drugdje) ne uzima za zlo. - Kada dođem pred trgovinu, u redu čeka već 15-ak kupaca i to mi je poprilično stresno jer jako vole kavu i u ponudi imaju "milijun" različitih vrsta s još većim brojem dodataka - kaže Ivana i dodaje da dnevno radi između 8 i 10 sati, a punu pauzu od sat vremena, zbog velikih gužvi, rijetko stigne iskoristiti u komadu pa si je često rascjepka kroz dan. - Nakon posla najčešće odmaram ili idem na kavu s društvom s posla, a često si priuštim i večeru u finom restoranu.

- Uvijek imam novaca i ne moram misliti hoću li imati za režije. U Irskoj možda radim više nego što bih radila u Hrvatskoj, ali barem znam za što radim. Ako mi se ovaj posao više ne bude sviđao, za mjesec dana naći ću drugi. Ne planiram voditi kafić cijeli život, ali je odlično iskustvo i crtica za CV. Izložena sam velikom stresu jer imam mnogo odgovornosti i sve sam morala naučiti sama, ali mi je lakše kad nakon četiri dana zaradim hrvatski minimalac. Stres prespavam, opustim se uz pivu, prošećem parkom, odem na plažu, pojedem kolač, priuštim si večeru, pričam s roditeljima putem Skypea i sutra počinje novi dan...

Cijeli tekst možete pročitati OVDJE

BIRO/Jutarnji list

Lajkujte našu Facebook stranicu, da budete u toku sa najnovijim dešavanjima na Bliskom Istoku.

NAŠ BIRO je portal o Bliskom Istoku, namenjen ex-Yu populaciji.

Preporučene priče

Sjaj i beda života gastarbajtera: Istina koja vam se (ne)će dopasti

Druga strana medalje: Da li su Emirati "obećana zemlja"?

Novi Zakon o radu: Sve što bi trebalo da znate o otkazu