Dijana Mirojević radila je dve godine na kruzeru. Kad je poželela da nešto promeni u životu, dala je otkaz.

Odnedavno je u Dubaiju. Radi kao hostesa u restoranu, ali ne namerava da na tom radnom mestu dočeka 2016. godinu. Njen cilj nije „rad od jutra do sutra“, bilo gde, samo da bi preživela. Dijana je hrabra mlada žena koja ne čeka da joj posao „padne s’ neba“. Traži svoje mesto pod suncem i istovremeno uživa u trenutku, ma koji posao da obavlja i ma koliko da zarađuje. Ali – nije bez ambicije!

Ono što se Dijani, kao i većini ex-Jugoslovena događa kada odu u inostranstvo, jeste hejtovanje iz domovine. Većina onih koji pređu preko granice u potrazi za poslom su, iz ugla onih koji ne mrdaju iz roditeljskog doma, „izdajice“, „prolaze samo zbog izgleda“, „nafurani su“, „čiste hale po svetu“, „spavaju u šatorima“... Ovakve i slične komentare većina nas ima priliku da čita na društvenim mrežama.

Sindrom „kiselog grožđa“ ili ispravan ugao gledanja?

Dijana se odvažila i na svom blogu „Moj život na kruzeru“ objasnila zbog čega je odlučila da napusti Bosnu i otisne se u svet. Njen post prenosimo uz neznatne redakcijske intervencije.

***

„Neka sam čistila i čistit ću opet. Šta ima loše u poslu čistačice? I šta ako sam školu završila i to radim? Bar radim i nije mi ništa ispod nivoa. Ko eto, mi Bosanci smo nešto posebno; jesmo, ali sami sebi. Čistim i svoju kuću i u čemu je razlika? Posao je pošten, radi se naporno, ali plata je redovna.

Pogledajte malo oko sebe. Neki dan čitam 500.000 radnika/ca nije prijavljeno. Pogledajte malo osobe koje rade naporno u ugostiteljskim objektima, buregdžinicama, trafikama, prodavnicama i mnogim drugim objektima. Jedva imaju slobodan dan, plate ili nema ili kasni, ako je i dobiju mogu samo platiti režije i prehraniti se. Ničem boljem se i ne nadaju. I umjesto da sjedim ovdje i čekam da dobijem bilo kakav posao radije ću uzeti krpu u ruke i čistiti i halu, ali bar znati da ću biti plaćena za taj posao, da ću putovati, upoznavati nacije, kulture i shvatiti da kako moj drug kaže: “Priča o radu i rad nisu isto”.

Pa umjesto da dvije godine još provedem sjedeći u kući i kukajući, radije ću ih provesti čisteći.

I vaše mame, nane, bake, sestre više od pola života provedu čisteći kuću, pa niko ne cijeni taj njihov rad, niti ima ikakvu tržišnu vrijednost.

DIJANA JE DVE GODINE RADILA NA KRUZERU

Za mene iskustvo rada na brodu je neprocjenjivo. Za mene je to jedna velika životna škola i opet ću ići. A vi što pričate da vas vani niko ne cijeni, samo ću vam reći da vas ovdje još manje cijene. Vani nikoga nije briga ko ste i šta ste radili u životu prije?! Jedino ih interesuje hoćeš li raditi ili nećeš?

Naravno, ne planiram ni ja provesti život sa krpom u ruci, ali ja ću kroz nekoliko godina moći sama pokrenuti biznis i raditi ono što mi srce poželi. I pokrenut ću ga parama koje sam ja zaradila i živjeti dostojanstveno, i onda ću moći pomoći i sebi i drugim ljudima. Ne želim imati vile, skupa auta i odjeću, ali želim biti samostalna, imati svoj stan, živjeti normalno i putovati.

POPUT MNOGIH MLADIH LJUDI, DIJANA JE NAPUSTILA SARAJEVO I KRENULA U NOVI ŽIVOT

Jer budala ostaje gdje se rodio/la, a pametan/na ide gdje mu/joj je bolje. I na kraju, kako kaže Virginia Wolf: “Kao žena ja nemam zemlju, moja zemlja je cijeli svijet.” Svima koji su otišli želim sve najbolje, kao i onima koji su ostali. Nije uspjeh ni otići, ni ostati, uspjeh je biti sretan/na bilo gdje i izvući najbolje od onoga što nam se nudi!“

Ostale Dijanine priče možete da pročitate na njenom blogu Moj život na kruzeru

BIRO/Dijana Mirojević

Foto: Privatna arhiva

Lajkujte našu Facebook stranicu, da budete u toku sa najnovijim dešavanjima na Bliskom Istoku.
NAŠ BIRO je portal o Bliskom Istoku, namenjen ex-Yu populaciji.

Preporučene priče

Život u Emiratima - "za" i "protiv": Zašto su nam priče toliko različite?

Druga strana medalje: Da li su Emirati "obećana zemlja"?

33 istine koje će vas pogoditi pravo u srce: Šta sam naučio posle odlaska iz Srbije