BIRO PRIČE

Kralj monodrame Zijah Sokolović: Kabare je ogledalo duše

CABAres, CABArei – priča o životu malog čoveka koji je svestan svojih muka i velikih ljudskih zabluda, 4. februara u Emiratima

20.01.2017.

Čekali smo, čekali i najzad dočekali!

Maestro monodrame Zijah Sokolović dolazi u Dubai, gde će u subotu, 4. febuara u restoranu “Tribeca” odigrati “CABAres, CABArei”, predstavu koju kritičari decenijama ocenjuju najboljim ocenama, a publika širom sveta dočekuje ovacijama. Kabare počinje u 20 sati, a potom sledi druženje sa dragim gostom i potpisivanje njegove knjige “Glumac je... glumac je... glumac”.

Umetnik koji je pošteno zaradio više od 50 esnafskih nagrada, pisac i glumac uz kojeg smo odrastali i kroz čije bravure smo upoznavali lice i naličje života, u intervjuu za Naš Biro govori o kultnoj predstavi koju s’ nestrpljenjem iščekujemo u pustinji.

"CabaRES CabaREI" živi već treću deceniju. Koliko ste se Vi, kao čovek, promenili od prve izvedbe do danas?

- Res, Rei /f./ : stvar, stanje, okolnost, uzrok, imanje, dobro, državna vlast, djelo, čin, priroda, istina, posao, parnica, korist, interes, su teme koja globalno dižu čovjeka iz kreveta oko 03h ujutro. To su teme iz "krize srednjih godina" koje, opet, otvaraju pitanje "kulture starenja". Naravno da sam se promijenio igrajući 24 godine preko 1319 puta, jer sam tada, kada je kabare i nastajao u Beču, bio u epicentru "noćnog dijaloga sa kuhinjskim mravima", a sada sam, sa posljedicama krize i sa igranjem "pametniji", odlučan, da ostatak života bude, koliko toliko, "kulturan". Kabare je stanica u koju dolaze oni koji će doći u krizu, pa da vide kako će im biti u krizi srednjih godina, oni koji su u krizi i ne vjeruju da je baš tako i oni koji su izašli i dolaze da se smiju sami sebi. Oni dolaze, po nekoliko puta!

Kad pogledate situaciju na Balkanu poslednjih desetak godina, imate li utisak da su Vam političari najveća konkurencija? I da li svet danas živi kabare, nesvestan toga?

- Kada hodate ulicama, često se pitate, "zašto samo meni smrde noge" i da li svim ljudima, koji prolaze pored vas po nekad smrde noge? Da li i moj predsjednik prdi poslije loše kombinovanog ručka, da li pjevačka folk diva ima proljev? Ima! Svi smo ljudi na svijetu isti, samo što je neko rođen na Balkanu, neko u Siriji, neko u Njemačkoj, neko u Rusiji. Ako je pozorište ogledalo prirode, onda je kabare, kao pozorišna forma, ogledalo ljudske duše. Dakle, kabare vlada svim ljudima na svijetu, jedina je šteta što ne pristajemo da budemo kabaretisti... šteta! Kabare je aspirin za bolove, proljev i smrad!

Odavno živite na više adresa. Kad se osećate kao gastarbajter?

- Ja nisam gastarbajter, ja sam izbjeglica! Ja sam postao izbjeglica još u prvoj godini poslije rođenja. Izbjegao sam iz malog kreveta u veliki, izbjegao sam iz trećeg gimnazije u četvrti, izbjegao sam iz jednog braka i ušao u drugi, izbjegao sam iz jedne geografije u drugu! Izbjeglica sam iz radnog odnosa u slobodnog umjetnika. Izbjeglica sam iz nacionalizma, iz neznanja, iz gluposti, iz nelijepog, sada ću da budem izbjeglica i u Dubaiju...

U prirodi čoveka je da menja sebe, svoja interesovanja, želje... Samo želja za opstankom i dobrim humorom opstaje. Da li u tome leži uspeh predstava koje decenijama radite?

- Tajna predstava je što je moje pozorište pogodilo univerzalne teme ljudske prirode. "CABAres, CABArei" kao kriza srednjih godina i "Međuigre 0 - 24", koje pričaju da samo male stvari, kao međuigre velikih, čine konstrukciju našeg života. Humor, smijeh, komično, samo je suprotnost tragičnom. Ako težimo samo humoru i njega panično tražimo, onda moramo biti svjesni da u nama nema ravnoteže tragedije i komedije, nego da smo samo tragični, a toga moramo postati svjesni da bi se mijenjali. CABAres, CABArei je idealna prilika da se ove večeri mijenjamo na putu starosti!

Šta Vas najlakše i najbrže može da nasmeje?

- Najlakše?! Kada sam imao 50 godina, vjerovao sam da ovi sa 60 nemaju šta više da kažu ovom svijetu, ne znaju gdje su krenuli, ne znaju koje sve tablete piju i zašto, ne znaju kada su im djeca rođena i ne znaju šta su sve zaboravili. Najbrže? Sada, kada imam 60, vjerujem da sam u najboljim godinama!